Evo nakon sredjenih dojmova o ovogodišnjem Task forceu,na prijedlog voditeljice projekta(moje drage prijateljice!)gospodje Nives Antoljak,odlucio sam napisati nekoliko redaka o općenito Task forceu,odnosno mojoj ulozi na istom.Dakle(kratki uvod,uopće od kuda ja na tom sjajno organiziranom projektu!)na poziv gospodje Antoljak prije punih sedam godina sam osvanuo kao voditelj dramske radionice na Task forceu.Stigao potpuno neupućen(osim skromnih saznanja kije sam pokupio na internetu)u bajkoviti Motovun(moj prvi Task!)gdje sam odmah pao očaran cijelim pitoresknim krajolikom predivne Istre,te energijom koju sam zatekao upoznavši mlade ljude iz cijelog svijeta.Shvativši ozbiljno svoje bivstvovanje na tom projektu,odmah sam zasukao rukave te na svoj način prionio na posao.Kako naši polaznici rade vrlo zahtijevne poslove u prijepodnevnim satima,te to zaista moramo akceptirati i poštovati,svoju radionicu sam koncipirao tako da prvi dio radionice posvetimo relaksiranju,odnosno opuštanju kako bi se pripremili za drugi dio radionice,koji od nas traži postavljanje završđne svečanosti,odnosno predstave s kojom dostojno prezentiramo ono što smo uspijeli napraviti u kratkom roku.Na početku se to doima nemogućim i ja uvijek imam paniku i sres,ali kako je riječ o vrlo odgovornim,vrijednim i zrelim bićima,moj strah vrlo brzo nestane.Ono što je mene kao dramskog pedagoga odredilo i u mojim drugim životnim aktivnostima(vezanim uz dramsku pedagogiju)je nevjerojatna disciplina koja postoji na Tasku,pa tako i mojoj radionici!Svi polaznici su željni znanja,empirije,i kao spužve upijaju sve o čemu govorimo.Ono što je do sada iskustvo pokazalo je da uvijek napravimo različitu,drugačiju,zanimljivu predstavu,sa puno uložene glumačke energije,i svi zadaci koji se postave pred polaznike,oni sa velikom odgovornošću na njih i odgovore(čitaj,kao pravi profesionalci!),što i nije za iznenaditi se jer vjerovali ili ne Task force je upravo dramskoj radionici odgojio i tri profesionalna glumca tj.dva diplomirana i treći koji je student druge godine.To je reprezentativna brojka,jer morate znati da su svi(uglavnom!)prvi put se sreli s kazalištem i glumom upravo na Task forceu.Ja sam zbog te činjenice jako ponosan, i riječ je o vrlo talentiranim mladim hrvatskim glucima,koji korak po korak osvajaju hrvatsko i svjetsko glumište.Kako smo svake godine u drugom mjestu dramaturgiju prilagodjavamo lokaciji u kojoj se nalazimo.Odnosno rekao bih da lokacija odredi komad s kojim ćemo se baviti,jer smo boravili u čarobnim dijelovima lijepe naše.Motovun,Zaostrog,Ston,Pula,Bakar,Kašteli,Bjelolasica,sve su to dovoljno neistražena područja,koja meni pružaju potpunu slobodu i inspiraciju,a ti mladi ljudi kreativnu i umjetničku mirnoću kojom prvenstveno hranim sebe,a radost podijelimo i sa gledateljstvom.Ja uvijek na dan naše predstave imam pozitivnu tremu,ali sam potuno miram jer znam da oni nikada neće iznevjeriti,nego samo još zavrnuti na svoju osobnu stranu tako da će cijelokupni dojam biti još ludji,nabrijaniji i kvalitetniji.Uvijek mi na kraju ostaje osijećaj praznine,ali kako pratim njihove živote,i gdje su,što rade mirno spavam jer sam prenio osijećaj ljepote scenske umijetnosti na njih,te ih je božica Talije sve okupirala.S nestrpljenjem iščekujem slijedeći Task,nova lica na koja ću uspjeti prenijeti svoja iskustva i zaraziti ih najljepšim poslom na svijetu.S poštovanjem,Slaven Špišić akademski glumac.
|